Promjene u vođenju za uključivu školsku kulturu

Vođenje školske ustanove obuhvaća niz kompetencija, ponašanja, stavova i uvjerenja koje ravnatelj/ica primjenjuje kako bi ljude u ustanovi koju vodi zajednički vodio/la prema postavljenoj viziji i misiji škole.

U procesu vođenja školske ustanove važno je voditi brigu o zaposlenicima, učenicima, roditeljima i suradnicima, odnosno o njihovoj učinkovitoj suradnji i uspješnoj komunikaciji.

Svaki uspješni voditelj ulaže znatne napore kako bi uključio veći broj drugih dionika u vođenje te razvijao voditeljske kompetencije kod nastavnika i stručnih suradnika, ali i kod učenika.

Vođenje obuhvaća niz poslova i zadaća….

Vođenje je osobito važno u procesu promjena ili kriza, kada treba držati fokus na  zadaćama i cilju, ali istovremeno voditi računa i o svim dionicima koji su uključeni u proces.

Pitanja za samorefleksiju:

Koliko poznajete interese, sposobnosti i jake strane zaposlenika školske ustanove?

Na koji način inspirirate učenike i zaposlene?

Na koji način odajete priznanja učenicima i zaposlenika koji ostvaruju izvanredne rezultate?

Na koji način pokušavate motivirati one slabije motivirane?

Na koji način informirate zaposlene, učenike, roditelje i ostale?

Kako se donese važne odluke? Tko je sve uključen i na koji način?

Na koji način i kojim osobama delegirate poslove? Koji su to poslovi?

Na koji način se prati i kontrolira rad?

Uključiva školska kultura potiže se zajedničkim aktivnostima svih koji čine školsku kulturu. Međutim važno je istaknuti da je i u ovom području vođenje važno te da je iznimno bitno na koji način se ponaša učitelj/ica, nastavnik/ica, stručni suradnik/ica te ravnatelj/ica. Najučinkovitije djelovanje je po modelu uzora. Ponašamo se na način koji želimo da se ponašaju i naši učenici, zaposlenici i suradnici.

Nije važno samo deklarativno obilježavati neke prigodne datume ili djelovati na osvještavanje koliko je važna uključenost, tolerancija, različitost već i da se navedeno vidi u postupcima pojedinaca i ustanove u cjelini. Da školska ustanova „živi uključivost“.

Pitanja za samorefleksiju:

Kome je sve i u kojim situacijama  dostupna školska oprema i prostor?

Kome je sve i kojim situacijama dostupan individualna podrška?

Tko je sve i na koji način uključen u donošenje odluka o dostupnosti informacija, oprema i podrške?

Na koji način se rješavaju problemi nedostupnosti informacija, oprema, podrške?

Koja su najkritičnija područja za školsku ustanovu u području uključivosti?

Što se još može učiniti da školksa ustanova bude više uključiva nego što je to trenutno?

U izazovnim vremenima  u kojima živimo uvelike se promijenio pristup u učenju i poučavanju, ali isto tako i u vođenju školskih ustanova. Potreban je bila brza prilagodba na promjene koje su uključivale potpuno drugačiji način rada, komuniciranja i suradnje sa zaposlenima, učenicima i roditeljima.

Iznimno je bitno pravodobno dijeljenje informacija, zajednička rasprava oko načina kako prilagoditi rad ustanove postojećim okolnostima te donošenje odluka koje su u postojećem trenutku najbolje za sve u školskoj ustanovi.

Uključiva školska kultura može se ostvariti uz motivirane i uključene zaposlenike, učenike, roditelje i suradnike škole. Da bi se to postiglo potrebno je primijeniti paradigme u vođenju koje se temelje na razumijevanju potreba, strahova, predrasuda i motivacijskih faktora koji utječu na ljude.

Kako bi promijenili svoje ponašanje i dali jednaku priliku svim učenicima i zaposlenicima potrebno je sustavno opažanje i osluškivanje u kojim se sve svakodnevnim situacijama pojavljuje mogućnost da svi nemaju isti pristup informacijama, sudjelovanju u donošenju odluka, sudjelovanju u učenju, poučavanju i vođenju.

Kada se osvijeste potrebe naših učenika, roditelja i zaposlenih moguće e sukladno njima odrediti koji su najučinkovitiji načini uključivanja u sve aktivnosti škole koje će dovesti do željene promjene.

Pitanja za samorefleksiju:

Kakvu promjenu želite u vašoj ustanovi? Što činite da se ona dogodi?

Koje promjene uočavate u vođenju školske ustanove?

Što se radi na drugačiji način? Kakve su reakcije na promjene u vođenju od strane zaposlenika, učenika i roditelja?

Što se u području vođenja može učiniti na drugačiji način? Što je za to potrebno,  a da Vi možete na to utjecati?

Na koji način uključujete suradnike u proces vođenja promjena?

Kako rješavate prepreke i otpore u vođenju promjena?